LuMbArAjKa

24.09.2008., srijeda

Deveti misec

Ode u nas ti ni potriba oj kalendara da bi covik zna da je deveti misec. Dica su pocela hodi u skulu i sve ih je manje po putima, igrališću, korti oj žala....Mozes hi vidi samo u 7.30 ka gredu pu skule (sa in je svima ujutro- eto kako nan opada populacija,svi stanu u jednu smjenu) i popodne ka se vracu. A ćuti se bome da su se isli pokusa polozi i pokoji zaostali ispiti jer ni studenata nema nindi. Samo brucoši nisu izbjegli jematvu, kako i svako godisce:) Gosti ima da bi ih mogli izbroji oni u predskolskoj jer tamo se ucu brojevi do malo...A ostali domaci svit....njima je vec studeno pa su se poceli tuči po kućama. Ritki se imaju koraja po okupa, makar to bilo i na Przinu. Bice da me zato onako cudno gledaju ka pasan u ovo vrime priko zala s šugamanun priko ramena s plaže...

Ma i zima ima nike svoje čari. Čini mi se manje nego je to uzalo bi ka smo bili mlaji ma isto ima. Liti onako vise nemas vrimena za nista i nikoga pa cak ni za sebe ( tako se pravdamo) jer ima puno posla i vuce je i uvike nike guzve....bla-bla-bla....A zimi? Zimi se cejad vise družu. Hladno je, pa se svi skupu di je najtoplije. a ka ima cejadi bi ce stogo i za izi i popi a uz to ce poce i ćakule, ako Bog da i pokoja pisma...pa nema veze sto je to sve manje u komine (koje su ceja pritvorili u apartmane) i uz živi oganj a sve vise u kucu ispod klime...Boje i stogo nego nista!

Isto jedva cekan do doma za vikend dokle još studij ni pritisnu.vidimo se!

05.08.2008., utorak

ANTE CASH & HRVATSKI OLIMPIJCI - OLIMPIJSKA HIMNA

I dobro znam da nema cijene kad se ugase arene na trenutak stane vrijeme i uz himnu suza krene da isplatilo se borit jer se zastava vijori i s tribina ori sad Hrvatskaaaaa...

4 godine su prosle evo opet Hrvata
mali ali brzi kad se postolje hvata
prirodne ljepote turizam kravata
i puno sjajnog od zlata oko vrata
zato budite spremni jer u Pekingu ce bit
hrvatska himna jedini hit
svaka cast skakacice al niste sve Hrvatice
2 i 10 novi rekord jesam reko
dosta je smjesta mozete zapljeskat
jer i ovog ljeta Blanka ce plesat
i Blanka plesat i Skelini veslat
Zokiju šeste olimpijske
necu prestat
kraljevi arene al smo tvrdi ko stijene
gladni ko hijene u lovu na poene
pitaj Bukića i Rudića ko je vladar scene
zasto mađari svako malo izbornika smijene

I dobro znam da nema cijene kad se ugase arene na trenutak stane vrijeme i uz himnu suza krene da isplatilo se borit jer se zastava vijori i s tribina ori sad Hrvatskaaaaa...

Olimpijska godina Hrvatska slavi
jer Draganja kad prođe nastaja tsunami,
i nije jedini jer plove i Skelini,
kad vidite bazene racunajte i na mene
a kad vidite parket znajte da ce gorit
jer su spremni Džomba, Balić i Vori
pa sjedi i gledaj kako ide stonoga
i tenisaci spremni nije bitna podloga
i uzalud sto imaju makar i sudce
Hrvati imaju najvece srce
za ovo su prolili znoja suza i krvi
100 puta su dokazali a sad ce sto prvi
košarkasi su na tronu napustili Barcelonu
rukometaši zlatni u Ateni i Atlanti
najveca se pamti jer najveci su rjetki
ajmo Hrvati pravac Peking

I dobro znam da nema cijene kad se ugase arene na trenutak stane vrijeme i uz himnu suza krene da isplatilo se borit jer se zastava vijori i s tribina ori sad Hrvatskaaaaa...
I dobro znam da nema cijene kad se ugase arene na trenutak stane vrijeme i uz himnu suza krene da isplatilo se borit jer se zastava vijori i s tribina ori sad Hrvatskaaaaa...
I dobro znam da nema cijene kad se ugase arene na trenutak stane vrijeme i uz himnu suza krene da isplatilo se borit jer se zastava vijori i s tribina ori sad Hrvatskaaaaa...



P.S. LJUDI NAJBOLJI STE! BUDITE TAKVI I DALJE. SRITNO

29.05.2008., četvrtak

A je hladno,a?

Nema me na blogu i nisan bas česta s blogovia jer....(pogađate li zasto??) Prevruce je za stat doma i bi za kompjuteron...iako mi je more još uvik daleko (šmrc...) vrime provodin di go se mogu hladit...
A i malo mi je teško sklapat recenice i mislit, iako bi imala svasta lipega (i malo manje lipega) za rec... Pri sparno mi je i za učit a o bi isto trebalo i to pod veliki, veliki "MUST" pa ono vrime sto proveden doma potrosin na to...

I zato dokle se ne naucin na ove temperature samo cu ce drza kako propisiju doktori iz TBF-a:

... i tlaka mi se maknit
zbog tlaka u zraku
sunce pretvara mozak mi u žvaku
Pa san se zavalija, totalno pasivan
slušan Marley-a i Attack koji je masivan...

pozz od Lumbarajke

14.05.2008., srijeda

povratak u prošlost

Evo malo san lutala po internetu i naletila na sliku koju je stavila jedna naša sumještanka na jednu poznatu stranicu
i ta mi je slika super-famozna...radi se o slici "korte oj žala" i to tamo nindi oko 1924. godine. Taman priko žala pasaje procesjun Sv. Roka, inace zastitnika Lumbarde. Ka je gledan reka bi čovik da je to totalno druga planeta..ali normalno kad ja ovu rivu poznan puno drugaciju. U ovi procesjun mi je more bi pradida bi po godišćima a koliko se od ondas prominilo...uuuuuuuuuuu...pa ni ni cudo sto mi se para niki drugi svit...ali jope san je pripoznala na prvi momenat bez da san pogledala sto pise...bas me je nikako stoplila kolo srca, pa je evo ode, virujen da ce komugo ucini isto...i ne samo komugo...

05.05.2008., ponedjeljak

Je! Istina..Ni me bilo dugo...skuzajte, oprostite ili kako vec...oni sto su citali i oni stari blog znaju da mi se ovo uzalo dogodi tu i tamo...Istina je da mi opravdanje nije bas niko ali znate li (vi mlađi sigurno znate) kako je to kad te uhitu obaveze koje gledas dovest u red da te nebi ometale ka doje oni lipi dan za po doma odmori dušu:)...

Moran prizna da jedva cekan..Sa ce to brzo, evo samo sto nije:) tjesin se tako odkako san zadnji pu bila doli. Sve san se mislila do i za 1. maja ali govorin van...obaveze:)
Al drago mi je da vama koji ste bili po škojima ili di vec je bilo puno lipo... Niki su mi cak prinili dio tega ugođaja putem nase suvremene tehnologije tipa mobiteli, internet i tako to...FALA!!
U prvi momenat su mi zubi cinili vodu na ono meso sto je cvrcalo na gradije, na vas sto ste se vec okupali u moru i tako ali onda odma u drugi sekund bilo mi je drago sto ste me se sitili:):)

A ovo nan je niki lipi misec s praznikun na pocetak i pri kraj miseca...i to oni 30.5. pada petak tako da ne sumnjan da ce veeeelika vecina to spoji:)

E sad bi se mogla uputi lec jer su vele ure, budite pozdravjeni od vase Lumbarajke
Javi cu se opet skoro

14.04.2008., ponedjeljak

ukratko

Puno judi pivalo je,
Da doma in najlipje je.
Coce viče «mila mati vracan ti se ja»,
a Stavros da «doma je Amerika».

Kako, zasto, di i kud,
To ne vidi samo lud.
Ne more je niko priteć,
Za u moje srce uleć.

Tuje cijenin ma svoje ne dan,
To ništo je što od malih nogu znan.
Ona topli ka je hladno,
Ona siti ka je moje srce gladno.

Trnce kroz cilo tilo mi lati,
Svake noći kad ja pojen spati.
Kad ponovo ona usne u noć,
Ja ću joj opet u krilo doć.


27.03.2008., četvrtak

tužno ali istinito

Evo nije me bilo par dana jer san razmisljala dali da ovaj post davno napisan objavin odi ili ne.. Pa kad san skuzila da isto kroz ovaj blog tjedno prođe nemal broj ljudi (a od toga dosta i mojih sumjestana) odlucila san se stavit i ovo..opet potegnut davno povucenu temu...:

Lumbarda je malo mjesto na istočnom rtu otoka Korčula i općina Dubrovačko – neretvanske županije. Zanimljivom je čini živopisan krajolik, razvedena obala i kristalno čisto more koje je okružuje, pješčane plaže koje su rijetkost na Jadranu, bogata povijest sačuvana u pisanim dokumentima starim više od dva tisućljeća, blizina prekrasnog grada Korčule, sjenoviti maslinici, izvrsno vino od sorte grožđa koja odbija uspijevati igdje drugdje, sačuvani narodni običaji i gastronomski specijaliteti domaće kuhinje…Ovako bi vjerovatno započimala priča da namjeravam pisati o zlatnoj strani medalje ovog prekrasnog mjesta no nažalost na ovo me nije nagnalo ništa ni približno lijepo.
O ovome o cemu cu sad pisat narađe bi volila ne pisat al kad se ne mogu iskljucit iz ove teme i pravit se da mi se to ne događa. Trudit cu se pisat sto vise knjizevno da me sto vise vas razumija…
Na južnoj strani otoka Korčule, u mjestu Lumbarda, pokraj predjela zvanog «Glogovac», nalazi se «Kokojevica» - odlagalište smeća. Priča ne bi bila ni približno tužna da se radi o kontoliranom otpadu. Smeće tamo ne odlažu građani Lumbarde već i građani okolnih mjesta. No na «Kokojevicu» se gleda kao na «Lumbarajski problem». Problem započinje tamo gdje i prve vreće smeća ali nažalost ne završava na istom tom području. Smeće se odlaže na hrpu niz padinu brežuljka i pun ga je brežuljak od samog vrha do dna, točnije do stijena, nedaleko od mora. No u mojoj mladoj glavi vrti se ovakva priča:
Sunce prži «koktel» plastike, stakla, gume, papira, lijekova, ostataka hrane…Opasne tvari isparavaju u nebo i od tamo u obliku kiše padaju u bunare s vodom koju velika većina mještana pije, kupa se u njoj i slično. Osim toga pada na to isto smeće, ispire ga te odlazi u more iz kojeg ti isti mještani love ribu i prehranjuju svoje obitelji. Maslinici koji su u neposrednoj blizini rađaju plodove od kojih se pravi maslinovo ulje kojim začinjavamo gotovo svu hranu. Kod svog izgaranja i isparavanja oslobađaju se kancerogene tvari….Tu ja osobno pronalazim razlog sve češćeg obolijevanja ljudi na tom području od bolesti poput karcinoma. No ni to nije sve. Već neko poduže vrijeme (da se ne sluzim izrazom godinama) u srži te hrpe smeća, pod svim tim vrećama gori. Da, zapalilo se i od tada ulicama, maslinicima, šumama tog prekrasnog mjesta, pred vlastitim kućama i vrtovima osjeća se neugodan miris koji udišemo, čista odjeća se suši na zraku i kasnije još više zaudara. Istina, miris nije svaki dan istog intenziteta jer različiti vjetrovi pušu ali mislim da ste shvatili što želim reći.
Ako na internetskim pretraživačima ukucate pojam «Kokojevica» otvoriti će vam se mnogobrojni dokumenti koji govore o sanaciji i zatvaranju tog deponija da ne govorim da većina tih «obećanja» uz sebe ima datume poput «do 2007. godine…»( samo cu podsjetit danasnji datum je 26.03.2008) . Pa tu se spominju i nekakva otvaranja i prekvalificiranja u golf terene no mještani Lumbarde i okolnih mjesta vjerujem bili bi prezadovoljni i sa zatvaranjem te sanacijom.
Istina je da takvi pothvati koštaju mnogo ali recite mi može li se novac mjeriti sa životom i zdravljem čovjeka. Sa slobodom. Pitate se o kakvoj slobodi sad pričam? E pa pričam o slobodi da izađete pred svoju kuću u svoj vrt bez da udišete smrad dima s Kokojevice, o slobodi da bez straha i dalje šećete obalom Glogovca, maslinicima Lumbarde. Slobodom da domaćim maslinovim uljem dobivenim od plodova koji uspijevaju u neposrednoj blizini smetlišta začinjavate hranu, da prestanete živjeti u strahu od oboljenja, bilo vas, vaše obitelji, prijatelja, sumještana, kad znate da su slučajevi oboljelih od karcinoma u vašem mjestu u porastu zadnjih nekoliko godina. O ovome bi mogla pričat satima, danima…A velika većina šuti. Zašto???Upomoć!
Evo u ovom kratkom postu samo sam željela iz sebe izbacit (bar dijelom) ovu zabrinutost, strah ili kako da ovo sve nazovem. Da mi ne bi netko rekao da se samo žalim, ja sam spremna da napravim nešto, pa makar i puhnem u žeravu na ovaj način da se vatra upali. No ne bilo koja već vatra u našim srcima dragi sumještani. To je naša Lumbarda!



23.03.2008., nedjelja

SRETAN USKRS

Svima onima koji slave ovaj najveći kršćanski blagdan želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka Ukrsli Krist donese svjetlo u vaše domove i među vaše obitelji!
Živjeli!!

19.03.2008., srijeda

jedna lipa novitada...

Sutra 20.03. 08. U Lumbardi se otvara renovirana butiga Studenac Lumbarda 72. Govoru da je sa puuuno veca i da će bit svacega unutra. Da je sa pravi mali šoping centar.Otvaranje je sutra u 9.00 suri pa svi koji ste u Lumbardi ili blizu nje, navratite...Šuška se da će bi i folklor i mužika, da će bi i za se potrata a i da je svaki 100 račun gratis:):):)
Pa uvelicajmo i to ko može:)

Dobar provod zeli vam vasa Lumbarajka

16.03.2008., nedjelja

Post iz moga dnevika

Ti dan….Ti dan mi je tako osta u glavi. Kogo bi reka da je nista posebno ali meni….meni je stvarno nikako bi lip. Bila je Subota, dažilo je. Ti san vikend taman dan prin dosla doma. Nisan u petak izasla ali isto san ostala malo duže u posteji. Znate onaj osjecaj kad dojete doma u svoju posteju nakon sto vas par dana ili miseci ni bilo. Pogledala san na orloj, bilo je 10 minuti pasalo 9. U kamari ispod vrati (baš kako i na jacobs reklami) već mi se bi zavuka vonj šuga za lazanje sto je mater parićavala (a ja puno volin stogo lipo izi). Ma da bi mogla oci otvori i progleda, da bi mogla poče normalno funkcionira valo se prvo skontra s kupatilon, vodon i cetkicon za zube. Još uvik cilu kuću drži oni vonj iz kuhinje. Može bi ga kogo drugi nebi bi osjeti ali ja koja san na vikend dosla doma na materinu spizu nakon setemani i setemani studenske prehrane…mislin da van ne treban daje pretjerano objasnjavat iako niste svi od onih koji dile istu sudbinu J … Cak se tocno sjecan i sto san za dorucak izila (cak san doruckovala za razliku od kad se inace dignen i od priše za po u skulu jedva da i sva libra uzmen). Dva tosta od sira i šunke i sok od domaćih mandarini iz sela sto hi je mater bila iscidila. Po dorucku san se uhitila redi svoju kamaru. Napuni se svacega u njoj kako mene nema ukucani ko samo «privremeno» odlazu unutra stvari koje trenutno smetaju po kuci. Usto je doslo i po ure popodne. Servirala san trpezu dokle je mater zavrsavala rucak i salatu. Sili smo za trpezu i svi skupa rucali. Nema one gužve, one vike, klapanja pijatima ko kad san gori i jin s kolegama..heheh…Napokon mir! Po rusku je kogo se na televiziju kogo izasa a ja san ostala raspremi sve to. Ma nisan se ni tun puno zadrzala.Obukla san kabanicu i izasla nadvor. Putila san se pu pržine. Kiša je lagano padala, ali ni mi smetala, po putima ni bilo nikoga, ni to mi ni smetalo. Mozda mi je cak i odgovaralo jer mi je prija oni niki mir. I tako šetan ja svoj rucak i za tren san na Pržini. Nekako zamisljena, neznan ni ja u što, uopce nisan primjetila da san pasala kroz Žal, kroz poje, mimo crkvicu Sv. Križa i došla na plazu. A tamo….ajme judi koja lipost, odmor za oci i dušu. Iskljucena iz materijanoga suvremenoga svita prepustan se svun onun przini, zemji, alojima, moru, vitru i ponekun tici sto se bori s vitrun. Iskljucila san mobitel i tonen u mastu da san i ja oni galeb sto je doša gori od pravca fosa i mlati krilima kontra vitru, kupaju ga kapljice sto mora sto kise koja pada ali on se i dalje trudi. Prileti je cilu plazu i odleti pu Lučice. Kad se i prirodne sile okrenu protiv tebe ostaje ti da se potrudis i boriš za ono što hoćeš. Eto točno tu volju želim i dalje zadrzat u sebi. Odjednom se budim iz te mašte, točnije budi me zvuk auta koje se došlo okrenut na pržinu, vidit valove, zagrli se ili sto vec. Nisu me vidili, ali i boje, jer bi inace znali ko je njih vidi pa hi sa ode spominje (biće in se sa i štuca). Ka su isli ca ja san se uputila pu doma puten pu Bilin zala. Pasala san i mimo kulu. Kulu koja tone svakin danom sve dublje u muljovito tlo ispod nje. Pantin je ko dite, puno vecu, a i kroz vrata san mogla lakse ulist. Sa ce niki rec pa zato sto si bila manja. Ali ni samo zato, istina je da ona tone, svi znamo. Čak i s njoj osjecan niku povezanost jer što ja više resten i gren gori ona tone i gre doli. Točno ko na vagi, na klackalici ili cemu još. Cin san dosla prid Sv. Križ vec je manje puhalo a i kiša je prestajala. Iskrojila san ti put do doma di me ceka niki drugi vonj nego jutros. Mater je ucinila pancerote, Još nisto sto me vezalo za doma i za vrime ka san bila manja. Ope smo cila fameja bili skupa (baren dok smo to izili) i drzali ćakule. A po veceri su se oni stariji paricavali za po leć a mi mlaji za po vanka. Onda mi se u jednemu momentu ucinilo da se nakon ovakega dana u prirodi nisan još spremna vrati u gužvu, viku, smog tabaka. Veceras cu osta doma i naspa se. One koje san hotila pozdravi, javi cu in se sutra iza vele mise, a vanka mogu po i ka san gori. I onda san lipo posla pod tuš i u rekordnih 22.00 već san bila u posteju. Ni mi bilo potriba pjeva uspavanku da zaspin jer san bila tako opustena nakon moga jednostavno posebnog dana da san zaspala u roku od…ZzZzZzZzZ…

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.